Likvefakcija, kao fenomen uslijed kojeg se tijekom potresa tlo pretvara u gustu tekućinu, čime gubi svoju čvrstoću i krutost, je odgovorna za brojne štete na infrastrukturi. Ilustrativan primjer je potres koji je 2020. godine zadesio sisačko-moslavačku županiju, gdje je došlo do prekomjernih deformacija i sloma niza nasipa za obranu od poplava, što je izazvalo opravdanu zabrinutost upravitelja infrastrukturom radi mogućih kaskadnih poplava. U cilju mapiranja likvefakcijskog potencijala (LP) tla, prethodni istraživački napori su se ili oslanjali na diskretna ispitivanja tla, zanemarujući njegovu inherentnu prostornu varijabilnost, ili su eksploatirala geološke i hidrogeološke informacije u krupnom mjerilu što onemogućava donošenje odluka na razini pojedinog nasipa. Inovativna metodologija za pouzdano mapiranje prostorne varijabilnosti LP-a, razvijena u sklopu LeveeLiq projekta, se oslanja na in-situ podatke mjerene s više senzora. Ovi podaci će se koristiti za razvoj algoritma za evaluaciju likvefakcijske prostorne varijabilnosti, a koji će se integrirati u digitalno sučelje. Nadalje, na temelju podatka o varijabilnosti LP-a, u projektu će se optimizirati mitigacijske mjere, za što će se koristiti složene 3D numeričke simulacije kalibrirane na rezultatima monitoringa fizikalnih laboratorijskih modela. Metodologija će se validirati na odabranom pilot području, uz izradu priručnika sa smjernicama za implementaciju iste u postojeći okvir upravljanja sustavima za obranu od poplava. Osim upravitelja infrastrukturom, od mjerljivih rezultata, koji među ostalim uključuju i 8 radova u časopisima i na konferencijama te 11 znanstveno–tehničkih izvještaja, korist će imati znanstvena zajednica kroz unaprjeđeni protokol za mapiranje prostorne distribucije LP-a ispod linijskih građevina, kao i šira javnost kroz povećanje sigurnosti sustava zaštite od poplava, čime se u slučaju potresa minimalizira vjerojatnost pojave poplave kao kaskadnog hazarda.